Recept za
trenutke
sreće
Nema tu neke tajne, koliko god kuvarice vajne želele da svoju veštinu
pretvore u doktrinu.
Istina je vrlo prosta, sve zavisi od gosta. Ukoliko su vam teške teme
okupirale vreme, onda će i kolač biti presladak, krt i sit, a svi će se
osećati kao nasukani kit. A, sa druge strane, ako su vam gosti bez
mane, trpeza će biti kao iz restorana, ma, još bolja, kao što je pravila
nekad vaša nana. I, van svake šale, za povode velike i male, najslađe
što na stolu može da se nađe su kolači i ljubav, a ne svađe.
Početak svakog ukusnog raja je spisak za kupovinu - od početka
do kraja. Prašak za pecivo, brašno, čokolada, kokos, rum – pa onda
redom neizrecivo: strpljenje, ljubav, malo smeha i prstić za probu,
da lizne na vreme, da ne vraćate robu. Orasi, lešnici ili bademi, suvo
grožđe i voćna glazura, sve po redu, samo dok je u rerni odgovarajuća
temparatura. Ima tu još par sitnica bez kojih ne može ni jedna domaćica
kad je spopadne nedoumica: hoću šećer ili so, hoću sirće ili ulje, hoću
griz ili pirinač, rogač, pekmez ili džem? Ali, obavezno crno beli krem.
Dok se praznici sporo bliže, kad konačno dođu, prođu dok trepneš,
a testo se u vangli već za neki drugi povod diže. I, u odbranu teze sa
samog početka, trpeza ima najlepši ukus kad je začini ljubav, najlepša
od svih čarolija retka.